Piše: Krešimir Nikšić

Nakon samo 3 tjedna evo me opet na jezeru amura - Sabljacima, zadnji put ribolov nije bio tako uspješan. U dve noći dobili smo dva šaranska griza. Ovaj put Domi me opet „naložio“, ali s amurima od 25+kg. Plova tih amura zadržava se već mjesec dana na istom mjestu pa smo išli okušati sreću. Ako ste u prolazu pokraj Ogulina svakako navratite na jezero, imat ćete što vidjeti u bilo koje doba dana...

Prognoza me kao i obično nije poslužila, od stabilnih 30 stupnjeva srozala se na mizernih 11-13 stupnjeva. Sad će netko reći kuda ideš po ovakvom vremenu, to ti nije za amure, ali vrag mi nije dao mira. Ponedjeljak rano ujutro pakiranje stvari i gas na Sabljake, auto natrpan kao da idem na 10 dana, a ne na dva-tri dana. Ovog puta nisam nosio nikakve feedere, špinere i slično, nego samo šaranski pribor prilagođen obilnoj vodenoj vegetaciji. Oko 9h dolazim u Ogulin...sav „nabrijan“, a tamo kao da se nebo spojilo sa zemljom i Domi sav pokisao od muke jer je došao ovaj ludi zagrepčanin koji ne odustaje. Nakon kave od nekih dva sata i čekanja da kiša konačno stane upućujemo se na jezero, brzo dizanje šatora i zauzimanje nama najizglednije pozicije.  Domi odabire desnu stranu, a meni preostaje lijeva koja mi se i ne čini tako loša. Mjesto prije ribolova nije bilo ničime hranjeno, a nama nije ni palo napamet  da u ribolovu „hranimo“ jer su takvi propisi...tako da smo donijeli prazne kante.

Iz futrola vadim svoje brze Daiwa Tournament Carp štapove, jačine 31/4lb i montiran na njih stare pouzdane Shimano Ultegre XT10000. Za ovu priliku namotao sam friški Daiwin najlon ST Tournament debljine 0.37 mm koji mi se činio na prvi pogled strašno krut. Imao sam osjećaj kao da lovim sa nekim krutim flourocarbonom. Za sistem odabirem moj provjereni predvez, mekanu Kryston-ovu upredenicu Merlin 25lb i „long shank“ Fox Arma Point LSC br.5 udicu. Kako izgleda predvez i što je sve potrebno za izradu istoga pogledajte na priloženim fotografijama.

Kako sam ja na lutriji dobio lijevu stranu(onu lošije hehe), odlučujem se na dva štapa staviti kukuruz, te na treći štap stavljam Starbaits Hot Damon boilu od 16mm. Na prvi štap postavljam tri „ukiselita“ zrna kukuruza, žutu spužvicu i narančastu 8mm pop-up boilu od Vedernjaka, mamac je ispao balansirajući. Taj štap zabacujem na nekih 80m, na tvrdo dno. Na drugi štap montiram sve isto, ali bez spužvice, tako da sam dobio mamac malo odignut od dna. Zabacujem na nekih 90-100m i ostavljam sistem na mjestu gdje je pao, bez ikakvog povlačenja. Desno od mene Domi slaže svoje Harissone i stavlja sisteme sa lažnim zelenim kukuruzom, ali na jedan štap postavlje dve banana boile(Peraica). Gdje je on zabacio, to samo on zna. Vrijeme je bilo sve bolje i bolje, oblaci su bili nad nama, ali nije ništa padalo. Približavao se sumrak i naše iščekivanje griza bilo je sve veće. Lovili smo tako reći na cesti pa je bilo dosta bučno, ali nadao sam se da to ne smeta ribama jer bi trebale biti naučene na buku. Naše „laprdanje“ prekinuo je moj Delkim, hanger je samo propao do zemlje. Bio sam brži od munje, korak unazad i snažna kontra. S druge strane dobar otpor i vir na površini, to je naša mušterija!!! Nakon drila kroz busene trave silueta je došla do obale, ubrzo se našao na unhookingu. Iz doljnje čeljusti mu vadim long shank udicu koje se zabila završeno.  Primio je na balansirajući mamac. Od oka ga „šacamo“ na 6+kg. Prva riba je upisana i ja sam presretan, sad je već malo lakše, neću se opet vratiti bez upisa. Brzo mijenjam predvez, stavljam isti onakav sa istim mamcem i zabacujem. Domijevi swingeri miruju, vjerojatno zato što ima uteg na njima od 200g. Nakon što je sunce zašlo i temperatura se dodatno spustila, nije bilo više od 10 stupnjeva. Senzori miruju, ali Domi ne, zbrisao je u naganjanje curica. Naravno kako to biva kad ostaneš solo, prepao me luđački „run“ na mom desnom štapu. Hvatam štap i lupam kontru, riba ne staje, kao da nije amur...izvlači strunu kao da je nisam niti zategnuo. Nakon tridesetak metara staje i popušta, lagano je počinjem privlačiti obali. Jednom rukom drilam, drugom se pokušavam dokopati podmetača, a „trećom“ zovem Domija neka se smjesta vrati sa prcanja.  Nakon desetak minuta navlačenja kroz travu, torpedo je pred menom u plićaku. Na prepad sam ga dobio u podmetač, onda je poludio i cijelog me zalio. Gledam ribu ne izgleda mi tako velika, moja procjena 10kg. Ubrzo dolazi Domi i prihvaća se fotoaparata, opalio je nekoliko fotki i pustili smo amura da ga previše ne mučimo. Vaga je prije puštanja pokazala 13+ kilograma. Ova riba je također dobila long shank udicu točno u doljnju čeljust.

Na brzinu montiram pripremljeni predvez i zabacujem na „isto“ mjesto, ne smijem mrdnuti sistem po dnu jer je sve u travi. Sad me već svladao umor i bacam se u šator na spavanje. Noć mi je proletjela u sekundi, ustajem i gledam na sat, 7 je sati ujutro. Noć je prošla bez akcije, a ni jutru se ne piše bolje. Malo mi je to sve čudno, u zraku se osjeti veliki pritisak. Amuri su se grupirali u velike plove i drže se površine, plove su veličine 100x20m.  Domi pokušava sve moguće i nemoguće, sad mu je na redu zig-rig. Počeo je sa predvezom od pola metra, a na kraju je imao predvez od 2metra. Pala je oklada, ako Domi ulovi amura na to, ja moram pojesti Squid pop-up boilu. Negdje oko podne, iz letargije nas je trgnulo propadanje swingera na kojem je bila pop-upica na zig-rigu. Casanova leti preko svih nas i zateže, štap se povio, ali pod busenima trave. Malo sam se prevario, iz busena viri nečja velika glava, klen je maznuo žutu Mainline Pineapple boilu. Nastala je sprdnja, ali slavni zig-rig radi. Nastavili smo sa raznim kombinacijama boila i kukuruza, ali bez uspjeha. Na naše iznenađenje u podmetaču nam se našlo nekoliko šarančića, kako je podmetač stajao u vodi sami su ušli unutra.  Šarančići su bili veličine 2-3cm što je vjerojatno ovogodišnji mrijest. Divili smo se tim malim brkatim stvorenjma i vratili ih u vodu. Noć pred nama nije nam donijela ništa, jednostavno amuri nisu više bili raspoloženi za naše mamce. Rekao je naš Jura da mi nemamo pojma i da nam ovaj vikend dolazi pokazati kako se lovi. U velikom smo iščekivanju fotografija od Jure Šaranaša...

Bistro do drugog susreta. K.N.